Bijela vrba raste kao grm ili do 20 m visoko drvo u nizinskim šumama Europe, jugozapadne i srednje Azije. U Hrvatskoj je autohtona vrsta i pojavljuje se u ritskim šumama uz rijeke, koje su dio godine poplavljene.

Vrhovi su grana svinuti prema dolje, a izbojci sivkasti i žilavi. Lišće je do 10 cm dugo i oko 1,5 cm široko, u početku gusto srebrnasto-svilenasto, kasnije odozdo srebrnasto-dlakavo, u sredini najšire, fino i žlijezdasto napiljena ruba, s palistićima. Rese su do 6 cm duge na postranim mladicama.

vrba bijela1.jpg

Cvijetni priperci su žuti, podjednake boje i ima 2 prašnika. U cvjetovima su po 2 žlijezde. Cvatu za ili iza listanja. Varijetet bijele vrbe, Salix alba var. vitellina uzgaja se u vrtovima i koriste pri uređenju vrta i vinogradima, a izbojci su žuti i sjajni te žilavi i dobri za vezanje.

Mlade jednogodišnje grančice se koriste za pletenje košara. Hipokrat je u 5. stoljeću prije rođenja Krista, pisao o gorkom prahu iz kore bijele vrbe, koji ublažava bolove i vrućicu. Talijanski kemičar Raffaele Piria i francuski farmaceut Henri Leroux izolirali su salicin, aktivnu tvar iz vrbine kore, 1828. godine. Od salicina dobiva se salicilna kiselina, a od nje reakcijom esterifikacije dobiva se aspirin, koji je acetilsalicilna kiselina.

Također je ova biljka vrlo pogodna za pravljenje jako lijepih živih ograda i skulptura u vrtu. Kliknite ovdje i pročitajte jedan vrlo zanimljiv članak o tome.

POGLEDAJTE I NA FORUMU O CVIJEĆU, ŠTO SU NAPISALI NAŠI ČLANOVI O OVOM PREDIVNOJ BILJLjCI: KLIKNI OVDJE

vrba bijela2.jpg