Tlo za travnjak

Tlo je pedogenetska tvorevina,nastala utjecajem pedogenetskih čimbenika,procesima raspadanja stijena.
Raspadanjem matičnih stijena pod utjecajem CO2 iz atmosfere, oborina(kiša i snijeg) temperatura i dr.dolazi do oblikovanja horizonata tla, obzirom na vrijeme nastanka najstariji je A horizont koji je ujedno sa stajališta uzgoja i njege travnjaka najzanimljiviji. U A  horizontu odvijaju se glavni  pedodinamički procesi, kemijski procesi, humifikacija,razgradnja organskih tvari i sl.To je ujedno i prostor u kojem se razvija i održava korijenov sustav i ujedno je prebivalište brojnih mikroorganizama i raznih živih živih organizama životinjskog i biljnog porijekla.Različite kombinacije pedogenetskih procesa rezultiraju   prema tome i stvaranju različitih vrsta tla.Te različitosti možemo prepoznati po nekim vanjskim pokazateljima svojstva tla što se naziva  morfologija tla.

MEHANIČKI SASTAV TLA
Mehanička svojstva se relativno sporo mjenjaju, dinamika promjene je spora,pa su iz tih razloga podaci o korelaciji vodnog kapaciteta, zračnosti, toplinskih svojstava, teksture vrlo bitni te su obavezni dijelovi svake analize.Pod mehaničkim svojstvima podrazumjevamo texturu i strukturu.Mehanički sastav je jedan od bitnih  pokazatelja kakvoće tla, naime tekstura je količinski odnos mehaničkih elemenata koji nam između ostalog  pokazuje stupanj raspada mineralnih čestica u fazi formiranja tla, kao i sposobnost tla da zadržava vodu i hranjiva te djeluje na druge odnose važne za procese rasta i razvoja biljaka.
Dimencije čestica u tlu: (mm)          naziv frakcije
                            20                       kamen
                            20 - 2                 šljunak
                            2- 0,2                krupni pijesak
                           0,2-0.oo2           sitni pijesak
                          0.02-0.002           prah.
Sadržaj pojedinih čestica određujemo na dva načina i to prosijavanjem i taloženjem.Prva metoda sastoji se od prosijavanja čestica kroz sita različitih veličina otvora ,te nakon toga vršimo procjenu učešća pojedinih frakcija. DRUGA metoda se zasniva na razmuljivanju
čestica u posebnoj otopini a nakon toga na temelju količine sedimentiranih čestica u otopini određujemo vrstu tla koju čine te čestice obzirom na odnos čestica u tlu, njih možemo grubo podjeliti na .
-Pjeskovita tla
- Ilovasta tla
-Glinovita tla

PJESKOVITA TLA
- imaju prilično dobar odnos zračnosti i topline, dok ujedno ne zadržavaju vodu,koja se slabo zadržava u tim tlima te na taj način brzo gube i hranjive elemente koji se ispiru zajedno sa vodom. Uz uvijet da im se umjetno nadoknadi nedostatak vode(navodnjavanjm) i prihranom umjetnim hranivima,bilo mineralnim ili organskim takva tla su vrlo povoljna za izgradnju travnjaka.

ILOVASTA TLA
- su se sa ekološkog stajališta pokazala kao najpovoljnija za uzgoj travnjaka. Ilovasta tla imaju najpovoljnije odnosi vododrživosti,zračnosti i temperature,zahvaljujući prije svega uravnoteženom odnosu mehaničkih čestica.

GLINOVITA TLA
- u sebi kao što i ime kazuje sadrže visok postotak glinastih čestica. Zbog visokog sadržaja gline takva su tla teška i hladna, tj . zbog svojstva gline da teško prima i teško otpušta vodu,dešava se da u mnogim slučajevima biljka ne može uzeti vodu iz takvoga tla mada je prisutna u tlu. Zbog visokog kohezijskog čimbenika gline, ostaje vrlo malo prostora za zrak a utjecaj sunčeve topline s površine bitno je smanjen,pa se takova tla teško zagrijavaju.

-Općenito se može reći da se svaki od ovih tipova tla može koristiti ali se primjerice glinastim tlima treba dodati krupnije frakcije pijeska a pjeskovitim određeni postotak gline.